Ludnica u Splitu

Moja je Amerika prosvikala skroz. Toliko ludosti u jednoj grupi nisam nikad vidla. Road trip u Split dosao je iz vedra neba. Idemo. Ostajemo jednu noc i pokorit cemo Split. Moze, zasto ne!

Put do Splita od Zadra traje samo sat i pol vremena, ali mi smo vec svi bili fino natovareni prije puta. Tko li vodi kolonu nego Jerry i ja u ko zna kojoj vec unamljenoj Fiestici. Par istih Fiestica na autoputu s Makarskim tablicama koji ludiraju i briju da su u 'meriki - to smo bili mi! Zao mi je!

Svi smo bili gladni kao vukovi. Jedva sam cekala da sjednem i stavim nes u usta. To Je Tako je meksicki, latino restoran i mogu rec da su dosta ljuti. Pola 'merike ima latino korjene il su latinosi na neki nacin i tesko je biti korak uz njih sa svom tom ljutinom. Brate, ljuti gulas, tacos tu i tamo je oke, al svaki dan, to je waaaaaay too much.
Nego, To Je Tako ce nam vjerojatno uvijek biti prva postaja u Splitu.

Burritosi, Nachosi, Tacosi, Boze sveti, sve sto je na meniju je vrhusko. Ocjena 5+!

Prije nego sto smo uspjeli sjest u To Je Tako, morali smo pricekat nekih 15 minuta do rezervacije. Sjeli smo si na trgu ispod zvonika. Ko bi reko da je sve to jedan veliki birc zapravo. Pive ovo ono, kad ono grupa od najmanje dvadesetak tinejdera vristi "down, down, down..." dok curka ispija koktel ko luda.. Ne, nije uspijela, al smo mi uspjeli, djelomicno,  nauciti pjesmu i igru koju igraju. To nam je posluzilo kasnije.
Kad smo izlazili iz restorana, trg se pretvorio u podij koji smo definitivno okupirali i opcinili ekipu svoj latino potezima. Bili smo prejaki, znali smo da nam dobro ide.

Central club znan je kao najbolji tijekom sezone. To je bila nasa sljedeca postaja. I iako sam im rekla da normalna ekipa ne ide u klub prije 1:00 niko me nije shvatio ozbiljno.  Fino smo se nahodali do tamo da bi shvatili da smo prvi pred klubom. Sjeli smo u birc preko puta i igrali tu australsku igru i to je moment koji je presudio vecini ekipe. Kad su napokon ustali, bili su smrvljeni.

Krenuli smo dalje, mozda bolje da nismo, jer ono sto se dogadalo ekipi i ono sto je ekipa radila nas je konstantno iznova sokiralo. Nastavak te price moram izbacit, jer je bolje da javnost ne zna kam je ovaj svijet otiso. Zavrsili smo u Centralu sto nas je kostalo 100kuna svakog. Za ono?!?! Definitivno nije vrijedno. Neki shity DJ, aj oke, polugole tete u kavezima, al opet, nije vrijedno te love. Izgubili smo pol ekipe, pa opet pol ekipe i kad smo se napokon svi nasli, krenuli smo prema apartmanu. I na tom smo putu opet izgubili nekog, sto smo shvatili tek kad smo se popeli na cetvrti kat. Golupcici su se naravno pozatvarali u sobe, drugi dio je panicno skako uokolo jer smo izgubili nekog, a treci je dio, u kojem sam naravno ja bila, odlucio partijat dalje.
Nakon tog decki su imali jos dvije ture trazenja meksikanca po Splitu. Dva sata kasnije kad smo svi vec bili u krevetu, cula sam nes cudno, otvorila vrata i nasla Meksikanca kak spava pred vratima. Pa super, bolje od tog ne moze - nasli smo ga.

Jutro nam bas nije bilo veselo, nastavili smo cugat nakon prvog srka kave. Opet prosetali pola grada jer smo bili gladni. A ne idemo nigdje neg u Papa's. 'merika je merika, bro!
Da se razumijemo, hrana je odlicna! Posluga je cool i kokteli su im strava. Predobro!
I ubiti to je to, radili smo jos dosta gluposti prije puta nazad, al ocito je bilo jebeno jer smo svi ostali istroseni.

Stali smo na Krki, uzivali u pogledu prema Skradinu valjda 12sekundi i osli na spavanje.
Zadar nas je doceko sa Suncem, vecera na zalasku bila je slag na torti jer smo se nakon tog opet vratili na spavanje. Dio je naravno zavrsio opijajuci se cijelu noc. Hvala, 'merika, comedy show i ja sam out!

Ona Zadarska groznica me ocito jos uvijek prati i svaki dan je sve gore i gore, il sve bolje.

Zadarska groznica

Zadar je bug kojeg pokupite i ne mozete ga se rijesiti. Poput Fernandesa koji konstantno plete mrezu u jednom od kuteva u mojoj sobi. I koliko god puta sam ga se pokusala rijesiti on se uvijek vrati. Zato sam mu dala ime i ostavila ga da radi svoje na miru, s naputkom da mi ne poziva i svoje frendove tamo.
E takvo nesto je i Zadar.
Posjetila sam ga par puta, ali sve je to uvijek bilo u prolazu. Nisam stigla bas razgledati grad, uzivati slusajuci orgulje ili par okidati selfije na pozdravu Suncu, a kamoli istraziti vise od tog.

Sto se promijenilo? Sve to!

Prvih par dana u Zadru sam se, malo je rec zapila u skoro svakom mogucem baru na obali, jela u vrhunskim restoranima, prosetala cijeli stari grad, opalila selfi na pozdravu Suncu (pff cak sam se sjetila povest i BedemFest sa sobom). Nisam se nauzivala orgulja jer od zamora stotinu ljudi ne cujete zvukove koje proizvodi more. Ostanete zacudeni kako sve to ne propadne pod tolikim ljudima, al eto, i dalje su na svom mjestu.

Zadar je u principu mali grad. prosecete ga svog za nekih sat vremena, rekla bih. Plaze su tako - tako, ovisi na koju se stranu okrenete. Krcate su naravno raznorasnim i rasnonacionalnim likovima, damama, bakicama, dedekima i naravno djecom. Klinaca ima na sve strane. Sto stranih, sto domacih. Zadnji dan skole, osmasi su malo je rec okupirali Zadarske ulice. Bilo je svega, ali nitno nije nastradao, sto je i najbitnije.

Hrana! Da! Onaj koji kaze da moze prezivjeti samo na vodi, laze! Vjerujte meni da laze. Ako i ne laze, kad bi probao bar i jedan specijalitet koji sam ja probala nikad vise ne bi pio vodu, nego samo jeo dok se ne zagusi (u to spada i pivo, treba covjek ipak malo tekucine).
U Zadru sam popila vise Zmajskog piva nego sto sam ikad u Zagrebu, kazu da cijene kvalitetu - cijenim je i ja! Toceno Velebitsko, tamno ili svijetlo, nebitno, odlicno! Njihovo Zadarsko nije za bacit, ali sve u svemu, pivo je pivo (dokle god nije Pan il Zuja).

Nazalost, jos nisam nasla mjesto koje radi od 0-24, a da ne pusta cajke, ali s vremenom ce se i to pojavit, valjda.
Da se vratimo hrani! Ovi moji Ameri ko da su s Marsa pali. Odemo na veceru, svi jedu cevape, pljeskavce, kotlete, kaj vec, s hrpom pomfrita ili nekog bedastog umaka, za salatu u zivotu valjda nisu culi! Ja sam brezan, da se razumijemo! Prvo kaj sam ponijela sa sobom na moreno je spek, al ne pada mi na pamet u restoranima narucivat ono kaj mogu pojest kad sam doma. Dosla sam na svjezu ribu, skampe, dagnje, kamenice, ma sve, samo da je iz mora - DAJ!

Bruschetta, restoran u skoro samom centru starog grada jedan je od najboljih u kojem sam ikad bila. Posluga je vrhunska, hrana jos bolja, atmosfera idilicna uz lagani povjetarac koji nosi zvukove orgulja do vaseg stola. Konobar koji je bonton ucio vjerojatno u beckoj skoli ponudio se da mi ocisti rubu.. Pa hajde, brate, kad si navalio. Nije mu bas poslo za rukom, al ko bi mu zamjerio. Prvi dan se gleda kroz prste. Kornat je druga prica. Dosla sam sita, ali sam ipak uzela salatu s morskim plodovima. Ocito im se zurilo jer pola toga nije bilo otvoreno, ali s obzirom na to da se svi oni vec znaju s Amerima, nisam prigovarala, popila sam pivo, dva, prozujala po salati i popila sve kratko koje su nam donjeli za stol (a bilo je puno tog). Qbar mjesto je gdje mozete fino prizalogajiti, ali cete se nacekat. Nije bilo guzve uopce, taman je bila neka praznina kad je band imao probu, ali mi smo cekali i cekali. Nazalost, propustili smo svirku banda koji je sto se tice starog, originalnog smooth rocka definitvno najbolji u Hrvatskoj.

U Famousu cete naci svega, od hamburgera, raznih pomfritica i pizza. Pucajte na hambi, bilo koji, necete fulat. Jedina boljka Famousa je ta sto se nalazi na privatnoj plazi pa do nekih 7,8 navece ne mozete uc ako ne platite parking za auto i za hodajucu osobu iliti sebe. Plaza je pjescana, a ulaz u more plitak pa eno 50tak metara.

Sve u svemu, Zadar je do sad samo senzacija. Vruce je, naravno jer je ljeto, guzva je naravno, jer je ljeto, ali u usporedbi sa Zagrebom, lakse se dise.
I da ponovim jos jednom, Alfred Hitchcock je rekao da je Zadar grad s najljepsim zalaskom Sunca ikad i za sad to ne mogu osporiti niti zelim.

Running cooper

#12 INmusic Festival was full of surprises this year. It was my first one but not the last for sure. I went there as a reporter for Public Figure, Montenegrian web portal that stays ahead with all important events and people. That wasn't my first trip as a reporter, but was my first as such a big event. INmusic Festival is a well know European and world open air festival as well as the biggest one in Croatia. It has received good reviews, rewards and nominations in several categories. There were some big names performing at INmusic like The Prodigy, Arctic Monkeys, The Black Keys, Franz Ferdinand, Nick Cave and The Seeds, Rudimental, Moby, Lily Allen, Mando Diao, Billy Idol and many more.
INmusic Festival is being held at three islands in the middle of Jarun lake in Zagreb. The biggest island is reserved for festival, and two smaller for visitors campers. Last year, INmusic got replica of  Tesla's tower (the one that was built in NewYork and demolished 100 years ago) and that instantly became the trademark of it. Also Tesla's tower is having wonderful audio and video performance during the festival with hits that marked last century.

This years line up was extraordinary. Kings of Leon were the biggest headliners  this year and believe me they did a good job. They had the largest crowed ever at INmusic and with the performance they had, they definitely deserved it.
In that crowd, enjoying the sounds of perfection, you could find members of Running Cooper.

(at INmusic with Running Cooper)

Running Cooper is one off the bands that gets lucky from time to time. Never the less, they definitely deserved to perform at INmusic.
Anna has an impeccable voice, but she is not the only one singing, they all do. Anna is a bass player and main vocal, Martin is the guitar player, Andreas is the drummer, and both of the guys are back vocals too. They met in the choir.
While Martin was attending music school he decided to take a break, got back to his hometown and they all decided to start a band.
That was great decision! Even if they have only perfored just for almost two years, they have the talent that could make them big one day. And with their young ambitious manager I believe they will really get there.
Running Cooper plays rock with a hint off 70's blues, have a few singles and EP, and now they are working on even more songs and videos.

So, far from cold Sweden, they came to Croatia, and performed on main stage on the very first day. I would be lying if I would say they weren't nervous. They liked INmusic and INmusic liked them back. The crowed I talked to was as nicely surprised as I was.
Running Cooper is the type of band you can sit down and talk to for hours, they are outgoing, funny and full of stories. Even though they had some fears, their little adventure came up as a really good thing. They have a wish to come back to Croatia again.

(Anna and Martin on Main Stage)

This was their biggest trip and biggest festival they ever performed at, and I wish them many many more cause they are talented young people that make good music and have a lot more to show.

(Running Cooper at INmusic festival)

I believe, performing on INmusic will bring them even more fans and even more performances. Such a big talent shouldn't be wasted for nothing.
Even if they won't come back to Croatia, I'm sure I'll see them on next BedemFest cause they are already invited.

(Running Cooper performing at INmusic Festival)

INmusic Festival

Da se mene osobno pita nikad ne bih isla na INmusic, previse je to ljudi, preglasno je to za mene, ali ove godine dobila sam priliku koja se nije smijela propustiti. Suradnja sa Public Figure dovela me na ovogodisnje dvanaesto izdanje INmusic, gdje sam "poslana" kao njihov reporter.
Naime, Public Figure crnogorski je web portal kojeg vode divne osobe. Jedna od njih je Rajko Orman, decko kojeg sam upoznala jer  radi u organizaciji Bedem Festa, a druga je Vasilije Pejovic, njihov vjeciti kreativac.

Line up je ove godine sadrzavao raznovrsna imena. Najvece od svih definitivno je Kings of Leon, band koji me je ocarao jos prije mnogo godina. Kings of Leon nastupao je drugu vecer i taj nastup daleko je najbolji od bilo kojeg na kojem sam ja ikad bila, a ovdje je oborio sve moguce INmusic rekorde.

Darko Rundek bio je najvece ime prvog dana, bar se tako vidjelo po publici. Zauzeo je main stage i bacio ekipu u trans. Njegov nastup na INmusicu definitivno je jedan od najboljih koji je imao u svojoj karijeri. Jos jedno od vecih imena bilo je ono Michaela Kiwanuka. Kiwanuka je cak odradio brodolom na rukama svoje publike i zasluzio je sve ovacije koje je dobio.

Prvu vecer nastupao je i Running Cooper. Svedski band koji je prvi put posjetio Hrvatsku i ostavio trag koji ce se pamtiti. Band koji zasluzuje jos jednu pozivnicu. Iako su manje poznati band, nastupili su na main stagu i osvojili publiku svojim savrsenim skladom riff rocka i bluesa 70tih.

Treci i zadnji dan INmusica obiljezila je prva ljetna kisa prvog dana ljeta. Ekipa je podivljala, skakala po blatu i uzivala kao nikad do sad.

INmusic je u vanjskom svijetu jedan od najboljih festivala na ovoj (europskoj) i svjetskoj sceni. Krasi se lijepim i visokim nagradama i nominacijama u raznim kategorijama.
Modernizacija festivala definitivno je pridonjela kvaliteti festivala - bar code narukvice, no cash placanje i puno reciklirane plastike.
INmusic ove je godine imao devet stage-a, kazaliste, koktel barove, chill out zonu i naravno svoj vec prepoznatljiv Teslin toranj koji je replika onog NewYorkskog koji je srusen prije tocno 100 godina. Prekrasna audio-vizualna projekcija krasila je ovu 30 metara visoku repliku.

Jos neka od imena koja su obiljezila INmusic su Zoster, Arcade Fire, Alt+J, Flogging Molly, Kasabian i mnoga druga poznata i nepoznata imena. Radujem se sljedecem INmusicu, ali ovaj prvi definitvno ce biti i ostati najbolji.
Jedna od mojih zivotnih zelja se ostvarila. Imala sam priliku poslusati jedan od najdrazih bandova uzivo, napravila par kvalitetnih intervju-a, upoznala prekrasne i divne ljude. Savrsen pocetak ljeta rekla bih ja.

Zao mi je onih koji su odlucili popljuvati INmusic. Preocito je da nikad nisu bili tamo. Iako i ja imam neke zamjerke, za tu cijenu ulaznice isplatilo se doci jer je line up bio pravi pogodak. Nema cajka (sro je ubilo one koji su kritizirali), nema komercijale, samo dobre glazbe i vrhunske atmosfere.

Za sljedeci INmusic se definitivno treba fizicki pripremiti jer se prvi dan izmorite do beskraja, drugi dan protrpite, ali treci dan umrete od umora ako niste u kondiciji. Kako fizickoj tako i onoj "koliko mogu popit, ali i dalje stajat na nogama" kondiciji.

Nije vrijedno propustiti sljedeci INmusic jer ce, po svemu sudeci, biti jos veci nego sto je bio ove godine.

(slova s kvacicama i crticama su nestala....)

SRAMOTA HRVATSKOG NARODA

Ne znam, stvarno ne znam kuda je sve otišlo! Gledam, slušam i ne vjerujem!

Ne znam kaj da kažem. Možda i jesam odgojena da gledam na to kao nešto što nije normalno, ali s godinama sam poprimila svoje mišljenje o tome!
Ovo je grozota! Odvratno je!
Ne vjerujem da netko još uvijek ovako razmišlja! Ne vjerujem da živim u zemlju u kojoj djeca, mlađe populacije pa čak i odrasli razmišljaju na ovako sjeban način!

Nitko od njih ne razmišlja o osjećajima tih ljudi. Žao mi je uopće nazivati ih "tim" ljudima. Oni su isti kao ja, kao vi, kao bilo tko drugi.

Sram me je!
 Često pričam sa svojim prijateljima koji su stranci o takvim temama. Njima je jednostavno neshvatljivo da ljudi na ovakav brutalan način reagiraju na osobe koje su homoseksualne orijentacije.
Živimo u 21. stoljeću u kojem nam je normalno da nas poslužuju roboti, da svećenici imaju djecu, da ne živimo samo u monogamnim zajednicama, da brat ima djecu sa sestričnom, da drugi ljudi upravljaju našim životima, ali nam je bolesno da dečko ima dečka.
Curama je još oke, za njih se smatra da će kad tad otić za ku*cem, pa im se gleda kroz prste, a i jebeno je to "ljudima" za vidit, što je totalno ne fer i ponižavajuće.

Zašto nitko ne razmišlja na realan način??

Što da je ta osoba moj brat, tvoj brat, otac, stric, sin..?! Da li bi svejedno postupili isto? Da li bi ga mlatili dok ne izbijete to iz njega, dok ne prestane disati?

Da li shvaćate, da je sramotno bilo di drugdje u svijetu uvrijediti homoseksualce? Da li znate da nas smatraju običnim neandertalcima? Da li znate da nam se uopće ne čude što smo jadni, siromašni i što se ne možemo izboriti za svoje dobro?
Rugaju nam se, čude nam se jer smo slabi i imamo krivi pogled na svijet!
Čude se da nakon svih sranja koja su nam se desila mi i dalje ne možemo krenuti dalje i potruditi se biti boljim ljudima!

Osuđujem sve koje govore ovako, postupaju ovako i smatraju to pod normalnim i potrebnim reakcijama.

Zar ne možete živjeti samo svoj život? Zašto uvijek morate gurati i petljati nos u tuđe živote? Zašto jednostavno ne otvorite svoj um i živite punim plućima?
Jeste li zadovoljni svojim životima? Osjećate li se ponosnima i jakima kad ponižavate nekog i nanosite mu bol?

NE! Vi ste jadni i bijedni, siromašni iznutra ako vjerujete da su ovakvi postupci dobri za ikog!

Ovih dana često čitam komentare na mrežama. Na običnim vijestima, na onim lošim, na onim smiješnim, na ponude za posao, putovanja ili nagradne igre i jednostavno ne vjerujem - ne vjerujem koliko mržnje je izraženo u svim tim komentarima. Koliko se ljudi blate, pljuju, psuju i proklinju.

Ne vjerujem da netko ima potrebu toliko žestoko opaliti po nekom da se ti komentari i svađe razvlače danima i danima. Ne vjerujem da uopće toliko mržnje postoji u nekom.  Ne vjerujem vam je nešto što je drugačije ili uspješnije ili bolje od vas, toliko grozno da to mrzite (ili njega ili nju).

Žao mi je našeg naroda. Žao mi je mladih ljudi koji nemaju odgoja, kulture... Žao mi je što se osjećaju tako slabima da moraju na takav način izražavati svoje mišljenje. Žao mi je što su zavidni, bijesni i ogorčeni.

Žao mi je što nismo bolji, ponosniji, snažniji. Žao mi je ljudi koji su mi dragi i žive u ovakvoj okolini.

Žao mi je što oni kojima je potrebno nemaju podršku i oslonac nego samo osudu drugih. Žao mi je što smo toliko grozni da ne osuđujemo one koji osuđuju druge.

Vjerujem da možemo bolje! Jer to "bolje" nam treba.

Dosta je diskriminacije, uvreda i mržnje... zaslužili smo bolje!!!

Turist u Zagrebu

Vikend u Zagrebu nije uvijek samo opijanje po klubovima, bar ne bi trebalo biti, zar ne?!  E pa prošli sam vikend u Zagrebu provela kao pravi turist.
Planirala sam par dana unaprijed i sve što sam isplanirala nije bilo onako kako sam mislila da bude.

Petak sam u principu provela u čekaonici ambulate. Što dakako nema veze sa time što sam bila turist, ali i turistu se može desit... Nikak da čovjek ozdravi kad je najbitnije. Ali ideja je bila, poštedjet se rokanja lijekovima cijeli vikend da naravno, mogu pit. Znate koliko nekom treba da se nalije nakon što se nakljukavo desetak dana?! - malo, jako malo hahha

Popodne je počelo sa čajem, pa čajem i onda napokon, naravno pivom. Nakon pola piva. već sam letjela u oblacima... Engleski koji mi je bio prijeko potreban više nije zvučao engleski, ali ajde, snašli su se ljudi, moje gestikulacije su očito bile dovoljne.

Check inn u DoubleTree by Hilton Hotel Zagreb

Nisam neki fan jednoličnosti što se tiče interijera, ali DoubleTree by Hilton Hotel Zagreb me stvarno iznenadio. Suite u kojem sam odsjela san je svakog tko je perfekcionist. Pogled sa osmog kata prema katedrali i Sljemenu te njihov minijaturni vodeni park definitivno je uz ogromnu kupaonu vrh ovog hotela. Osoblje na nivou, iako im je bar nešto usporen, ali s tim da su igrači NK Rijeke kao i mnoštvo ekipe iz Azije odsjedali u isto vrijeme u hotelu, nisam im to mogla uzet za zlo.

Spavanje na king size krevetu iz kojeg ujutro imate odličan pogled je brutala. Čak je i pad sa nekih sedamdesetak centimetara visine bio mekan. Prava divota i osvježenje. Najveća mana DoubleTreea je definitivno prijavljivanje na njihovu WiFi mrežu koja je konstantno okupirana. Personalizirane šifre (poput moje - FANTASTIC, naravno koja bi druga bila) bar su malo ublažile razočaranje ali opet, čemu kompliciranje?!

`merica

Njihov bazen i spa na desetom katu sam nažalost propustila, al sam zato popila vjerojatno svo Zmajsko pivo koje su imali u baru - svako zlo, za neko dobro.

Subota je trebala biti ispunjena skroz - od prekrasnog doručka, gledanje rugby utakmice, obilaženja grada i odličnog izlaska, ostao je samo odličan izlazak.

Rugby je nešto za što nisam previše zainteresirana, ali moji turisti (uključujući mene) mislili su da je to dobra ideja. Ali eto dok smo pronašli igralište na Rudešu, dečki su već završili utakmicu i jedino sam mogla počet udarat po njihovoj Gričkoj u fridžu! Bar imaju ukusa za pivo!

Nazad u hotel, molim! Trebala mi je klima pod hitno! Te sve Zmajske u hotelskom baru, definitivno su mi popravile raspoloženje. I moždane vijuge su proradile nakon mog susreta sa best frendićem Jackyjem. Nisam kašnjenju na rugby htjela dozvoliti da mi obilježi dan. I onda se upalila žarulja.
La Cubanita - kubanski bar u Vlaškoj, mjesto je koje sam htjela posjetiti duže vrijeme.

Rafael, luckasti barmen koji radi tamo, mjesecima me pokušava dovući tamo, a sad sam ja došla k njemu.

Amerika koju sam vodila sa sobom je puno više od same Amerike. Ima tu puno latino korijena za koje ja nisam znala. Definitivno najbolji izbor kojeg sam mogla odabrati. Margarite su frcale jedna za drugom, Rafael nas je ubijao sa kratkima i na kraju sam se toliko opustila da sam im morala pokazati par plesnih koraka - malo je reć da sam ih rasturila hahah, a da ne pričam o tom da sam njihov španjolski razumjela bolje od hrvatskog.

Definitvno odlična večer i odličan izlazak, iako mi kasno večernja šetnja Zagrebom i uzaludno traženje auta nije baš sijelo nakon sveg tog. Umor me svladao. Oblaci moji gdje ste?!?!

Nedjelja - dan treći 

Imendan!! Da da, nisam odustala dok nisam pronašla baš svoj imendan. Ko bi rekao da je tamo nekad postojala neka Anamarija koja je bila mučenica - strašno! Ironično, jel da?
Ko to još slavi? Bila je to još samo jedna vruča nedjelja. Slavit ću ga u srpnju.
Ako ništa drugo, osoblje u baru i restoranu se popravilo. Jako! Al su zato gosti bili odvratni. Toliko nekulture je bilo teško prožvakati. I to je skoro to.
Odjava iz hotela i traženje parkinga po Zagrebu odužilo se satima i to samo radi jedne kave. Nimalo privlačno!

Ispalo je da sam cijeli vikend samo pila i spavala. Turist part - odrađen vrhunski  ✔✔ hahah

Lekcija za ubuduće ！！
Isplaniraj vikend kvalitetno.
Ne parkiraj gdje nećeš naći auto!
Jedi! Jedi! Jedi!
Iskoristi sve prilike! (pod time mislim na blagodati poput oooogromne kade, bazena, welnessa itd).
Odgledaj jedan sport (samo da nije nogomet).

I to bi bilo to za sad. I da, Anamarija turistkinjo!!! Kad te netko zove da se odeš odmorit na more - onda se ODEŠ odmorit na more, ne radis turista od sebe u Zagrebu! Ne ostaneš doma jer si bubana i nemaš snage za ništa osim spavanje( ha-ha)! Odeš na more i hitiš se i bit ćeš zdrava ko dren!

Sljedeći put se čitamo sa mora! Moram se otić izliječit ili bar razbolit još više. Bacanje na glavu je prvo kaj radim nakon pive.

Cheers!

Bedem došao, Bedem osvojio!

Ovogodišnje 21. izdanje HGF-a definitivno je bilo drugačije! Nije bilo uobičajenih regionalnih natjecanja, nego je pet pomno izabranih bandova tražilo svojih 5 minuta na finalnoj večeri, nigdje drugdje nego u Slavonskom Brodu.
Ovo je to nešto novo za HGF, a ne mogu reći da je ovaj novitet bio i dobar. Naime, nisu svi koji su htjeli, mogli otići u Slavnoski Brod i to u četvrtak, a tzv. organizirani prijevoz, nije se mogao naslutiti nigdje.
Mogu reći sama, a time i potvrditi mišljenje nekih drugih ljudi, da sam se nadala kako će pobjedu odnijeti jedan drugi band, koji je po svim pričama, žario i palio tu večer i da se nadam kako to što je vokal Like Kolorado ujedno i hrvatski glumac kojeg vjerovatno mnogi znaju, nije presudilo u glasanju.

Petak je bio rezerviran za koncert, a subota za završnu večer na kojoj su nastupili Tight Grips, prošlogodišnji pobjednici, band iz Švedske - Anikee, koji je svirao sve tri večeri ovog eventa, pobjednički band izabran u Slavonskom Brodu, Lika Kolorado, te šećer na kraju HLADNO PIVO!!!

Završna večer nije bila ništa posebno, bilo je hladno i pusto do nekih pola 11, ali primanje "Kamena Temeljca" iliti nagrade za doprinos u razvoju i unaprjeđenju međunarodnog promicanja demo i urbane scene Hrvatske, gospodina Petra Šundića, definitivno je obilježilo ovu večer. Njegov se doprinos svakako isplatio.

Naime, Petar Šundić je sa svojim timom krenuo na put prema Slavonskom Brodu i napravio par stanka na putu kako bi i sam promovirao svoj festival - Bedem Fest.

Ove godine, Bedem Fest ugošćuje mnoga velika regionalna imena izvođača pa tako i mnoga hrvatska imena. Uz to, već treću godinu za redom Bedem Fest ugošćuje pobjednika HGF-a.

Po svemu sudeći, večer je bila obilježena Hladnim Pivom. Kako bandom tako i onim točenim. Regenerator se punio tek negdje na polovini svog termina, i mogu reći da su jedino pobjednički band te Hladno Pivo, uživali  u punom prostoru Regeneratora.
I naravno, večer je bila obilježena gospodinom Šundićem koji je svojim prisustvom, donio pravi mali dašak BedemFesta i njegovu pravu energiju koja je iz njega zračila i obasjavala sve oko sebe.

Mogla se vidjeti velika razlika u raspoloženju čovjeka koji radi u organizaciji HGF-a i gospodina Šundića koji je bio, ajmo reći na poslovnom putu već četvrti dan i koji je prethodnu noć proveo sa našim ludim ŠANKOM i još luđim Gobcem. Petar je i dalje bio sretan, ushićen i davao sve od sebe da uveseli bilo kog oko sebe i uputi ga pomalo u svijet Bedema, dok je drugi gospodin, grimizno, umorno i nezainteresirano stajao sa strane i tipkao po mobitelu.

Čak ni vrckavi voditelj koji je proveo svega 20 minuta na pozornici dijeleći nagrade nije uspio nasmijati grimiznog čovjeka, a niti nadmašiti raspoloženje Petra.

Vidi se tko nosi pravi duh i vjerujem, da bi mnogi ljudi sa glazbenom pozadinom iza sebe mogli naučiti mnogo od Petra.
Emocija - Ljubav - stvari su koje mi je Petar ponavljao tijekom večeri. I upravo je to ono što osjećate na Bedemu i upravo je to ono što fali hrvatskim festivalima.
Nadam se da će moja suradnja sa Bedem Festom biti i više nego uspješna, pa da dašak svih tih divnih emocija i zajedništva dođe i u Hrvatsku.

Njihov put, obilježen je i otkrivanjem nekih novih imena koja će nastupati na ovogodišnjem Bedemu. Pa će tako uz Liku Kolorado, nastupati i Psihomodo Pop, NovoSadski Love Hunters, a i vrijedi spomenuti još jednom da će ove godine veliki PRO-PAIN iz New York-a također nastupati na Bedem Festu, a tu je i Sleepin Pillow iz Grčke.

Bit će ovo godina dobre glazbe, raznolikosti i ljubavi. Ove godine Bedem surađuje sa stvarno puno ljudi. I tek nas 3 mjeseca dijele od Bedema, a već se spremaju planovi za onaj sljedeće godine.
Polako će BedemFest zasjati na tronu i srušiti svu komercijalu koja nas okružuje ovih dana. Nije sve u novcu, opijanju i imenima. Bitna je karizma, osjećaj zajedništva i prava istinska emocija kao i uživanje u dobroj glazbi - upravo sve ono što na Bedemu ne manjka.

#buditamo